Kontrast svjetla |
Slika bez ikakvog kontrasta ne bi uopće bila slika, Slika se može temeljiti na kontrastu svjetloće motiva, kontrastu boje i kontrastu svjetla. Većina slika, naročito filmskih i televizijskih, sadrže sva tri elementa. |
Kontrast svjetloće motiva |
Fotografija Henri Cartier Bressona oslanja se na kontrast svjetloće motiva. Djevojčice u svjetloj odjeći, svjetli križevi i svjetli pojas mramora jasno su vidljivi na tamno sivoj travnatoj pozadini. Da su djevojčice obučene u tamnu odjeću, a križevi boje prirodne hrastovine, slike zapravo ne bi ni bilo. Slika je osvijetljena potpuno difuznim svjetlom oblačnog dana, bez ikakvih sjena. Jedini kontrast, zahvaljujući kojem raspoznajemo likove na slici, potječe od razlike u svjetloći samih likova. |
Kontrast boje |
Na slikama vidimo sliku Pieta Mondriana. Lijevo onakvu kako ju je slikar naslikao, a desno kako bi izgledala da joj se oduzme boja. Kontrast između crvene i plave boje čini sliku živom i reljefnom. Nestankom boje i taj dojam nestaje |
Kontrast svjetla |
Na ovoj fotografiji nema ni kontrasta svjetloće motiva, ni kontrasta boje. Pijesak je jednako svjetao na izbočini i u udubini, a slika je crno-bijela. Kako bi izgledale ove dine da su snimljene po oblačnom danu, pod difuznim svjetlom? Jednolična siva ploha, sa jedva vidljivim brazdama - znatno manje upečatljivo od ove fotografije Jean Loup Sieffa snimljene pod tvrdim bočnim svjetlom koje ističe reljef. |
Kontrast svjetla je razlika u svjetloći između osvijetljenih i zasjenjenih dijelova slike. Zidovi na ovim slikama su otprilike iste svjetloće, što se vidi ako se usporede osvijetljeni dijelovi. Dio zida u sjeni na lijevoj slici je znatno tamniji od onog na desnoj, jer je lijeva slika osvijetljena svjetlom znatno višeg kontrasta. Razlog je u tome što na desni zid pada više indirektnog svjetla (od neba i okolnih zgrada) koje prosvjetljava sjene i tako smanjuje kontrast. |
Prihvatljivi raspon kontrasta (latituda) |
Odnos svjetloće najtamnijih i najsvjetlijih
dijelova slike u
|
Svaki fotografski sustav, kao i ljudsko oko, ima ograničen raspon kontrasta koji može paravilno reproducirati. Ukoliko je kontrast snimanog prizora viši, neki od detalja moraju biti izgubljeni. Izborom ekspozicije snimatelj može odlučiti hoće li žrtvovati detalje na svjetlu (ekspozicija na sjenu) ili detalje u sjenama (ekspozicija na svjetlo). Ukoliko želi sačuvati sve detalje, mora smanjiti ukupni kontrast. Budući da najčešće ne može utjecati na kontrast svjetloće motiva, ostaje mu da smanji kontrast svjetla. To se najčešće čini dodatnim prosvjetljivanjem sjena. Regulacija kontrasta je jedna od najvažnijih uloga rasvjete u fotografskim medijima, a naročito televiziji koja može reproducirati najmanji raspon kontrasta. U literaturi o televiziji, a djelomično još uvijek i u televizijskoj praksi dominira tehničko gledište da slika na kojoj ima presvjetlih ili pretamnih djelova nije tehnički ispravna. U prošlosti je za takav stav bilo objektivnih razloga, no oni su dolaskom CCD kamera nestali. Kao i na filmu, snimatelj može slobodno baratati kontrastom svjetla i ekspozicijom na svjetlo ili sjenu. To više nije tehničko nego likovno pitanje. |
Ekspozicija na svjetlo: Detalji zastora su vidljivi, velik dio slike u sjenama nestaje. |
Ekspozicija na sjenu: Sjenilo lampe je pregoreno, detalji u sjenama su vidljivi. |
Ublažen kontrast: Prozor nije pregoren, svi detalji u unutrašnjosti prostorije su vidljivi. |
Kontrast i kvaliteta svjetla |
Kvaliteta i kontrast svjetla su usko povezani. Viši kontrast se lakše postiže tvrdim, a niži mekšim svjetlom. Tvrdo svjetlo je usmjerenije, teže zaobilazi prepreke, pa su sjene koje ono stvori gušće. Meko svjetlo je po prirodi raspršeno, difuzno. Zaobilazi prepreke, reflektira se od okoline i prosvjetljava sjene. Vrijednost flamanskog svjetla je u tome što spaja suprotnosti: mekoću sjene i visok kontrast. |
Nastavak:
|
Boja svjetla | Osnovna svjetlosna pozicija |