Usporedimo kadrove iz TV serije Yes, Minister  i filma Kum. Obje scene se događaju u dnevnom interijeru, uz prozor u pozadini. U prvom primjeru su eksterijer iza prozora i unutrašnjost prostorije osvijetljeni svjetlom iste boje, dok u drugom jasno razaznajemo hladnije dnevno svjetlo koje osvjetljava grupu ljudi za stolom, i toplije svjetlo kućne žarulje koje osvjetljava ljude za klavirom.

Radi se o različitim snimateljskim pristupima. Prvi se zasniva na teoriji da se ljudsko oko brzo prilagođava promjenama boje svjetla, dok drugi ide korak dalje i kaže da postoje situacije kada se ljudsko oko ne može prilagoditi, već jasno uočava razlike u boji svjetla. Bez namjere da donosimo vrijednosni sud o ovim snimateljskim pristupima, moramo uočiti da je kreativna primjena boje svjetla u drugom primjeru doprinjela ugođaju slike, odvajanju planova, a na neki način i pričanju priče, jer je vizualno odvojila dvije grupe ljudi zabavljene različitim poslovima.

Obje teorije su donekle točne. O čemu se zapravo radi pokazat će slijedeći primjer.

Slike lijevo su snimljene digitalnim fotoaparatom koji ima ugrađen automatski bijeli balans: svako svjetlo sa kojim se susretne nastoji protumačiti kao bijelo. Slično radi i ljudsko oko.

Motiv je na obje slike isti: presavinuti bijeli papir na bijelom stolu. Gornja slika je osvijetljena dnevnim svjetlom koje dolazi kroz prozor, a donja stolnom svjetiljkom. Automatika fotoaparata je dobro obavila posao: slike su koloristički identične.

Gornji primjeri jasno pokazuju da dnevno svjetlo i svjetlo kućne svjetiljke nisu iste boje. Ako ih usporedimo, dnevno svjetlo je plavkasto, a svjetlo kućne žarulje žućkasto.

Pa ipak, u oba slučaja se radi o bijelom svjetlu.

Vidljivo svjetlo je elektromagnetski val valne dužine između 400 i 700 nm (nanaometara). Elektomagnetske valove kraće ili dulje valne dužine ne možemo vidjeti, i nazivamo ih ultraljubičastim odnosno infracrvenim svjetlom. Svaka valna dužina odgovara svjetlu određene boje, pa će tako val valne dužine 500 nm davati zeleno svjetlo, onaj valne dužine 600 nm narančasto i td.

Bijelo svjetlo je mješavina svih valnih dužina vidljivog dijela spektra.

Svjetlo kućne svjetiljke je bijelo svjetlo, baš kao i dnevno svjetlo, jer su u njima zastupljene sve valne dužine svjetla. I jedno i drugo sadrže sve boje, koje zajedno daju bijelu. Ukoliko gledamo bilo koje od ta dva svjetla zasebno izgledat će nam bijelo, zbog prilagodbe našeg vida. Ako ih, međutim, usporedimo jedno kraj drugoga, osjetiti ćemo razliku: dnevno svjetlo će izgledati plavkasto, a svjelo kućne svjetiljke žućkasto. Iako oba svjetla sadrže sve valne dužine, dnevno svjetlo svoj najviši intenzitet dostiže u plavom, a svjetlo kućne svjetiljke u crvenom dijelu spektra.

Ove razlike u boji bijelog svjetla izražavaju se pojmom temperature boje, izražene u stupnjevima Kelvina (K). Što je temperatura boje viša, svjetlo je bogatije plavom bojom. Što je temperature boje niža, bogatije je crvenom. Dnevno svjetlo ima prosječnu temperaturu boje oko 5500 K (mijenja se tokom dana), dok kućna svjetiljka ima temperaturu boje oko 2800 K.

Pojam temperature boje se odnosi samo na bijelo svjetlo, dakle ono u kojem su zastupljene sve valne dužine svjetla.

Grafički prikaz spektra niskotlačne natrijeve svjetiljke koju često susrećemo na ulicama modernih gradova sastoji se samo od jedne linije u žuto-narančastom dijelu spektra. Ovo svjetlo ne možemo nazivati bijelim, niti govoriti o njegovoj temperaturi boje. To je jednobojno (monokromatsko) svjetlo određene valne dužine.

Monokromatsko svjetlo se rijetko susreće u prirodi, pa je i njegova primjena u igranom filmu, koji teži realističnosti, ograničena. Primjeri iz filma Lili Marlen Reinera Wernera Fassbindera i snimatelja Michaela Balhausa pokazuju, međutim, da je ipak moguća kao način stilizacije prizora.

Snimatelj može utjecati na boju svjetla izborom izvora svjetla koji daje svjetlo željene temperature boje ili stavljanjem obojenih filtera ispred reflektora.

Obojeni filteri se dijele na konverzijske i korekcijske, koji mijenjaju temperaturu boje ali svjetlo ostavljaju u fizikalnom smislu bijelim, i efekt filtere, koji pretvaraju bijelo svjetlo u monokromatsko.

Proizvođači filtera redovito objavljuju knjižice sa uzorcima filtera iz svoje palete. Filteri su označeni brojevima koji su vrlo dobro poznati snimateljima i dizajnerima svjetla. Lee 101 je tako svjetski poznat naziv za čistu žutu boju.