| Grane scenske rasvjete |
| Televizijska rasvjeta jedna je od grana scenske rasvjete. Ostale značajnije grane su kazališna, filmska i koncertna rasvjeta. Ciljevi su im zajednički: učiniti prizor vidljivim, dati mu prostornost, usmjeriti pažnju gledalaca i svoriti ugođaj. Budući da djeluju u različitim medijima, koriste različite metode i tehnička sredstva, što ih i čini zasebnim disciplinama. |
| Kazališna rasvjeta |
|
U kazalištu gledalac u pravilu promatra čitavu predstavu iz istog kuta, sa iste udaljenosti, bez montaže i bez krupnog plana. Zbog toga se za usmjerivanje pažnje, prikaz protoka vremena, promjene ugođaja i sl. kazalište oslanja na rasvjetu više nego ostale discipline. Rasvjeta se postavlja za čitavu predstavu odjednom, a česte promjene svjetla ostvaruju se pomoću regulatora rasvjete. Reflektori su postavljeni na razmjerno velikim udaljenostima od scene i glumaca, zbog čega se koristi pretežno tvrdo svjetlo koje je na većim udaljenostima lakše kontrolirati. Osnovni reflektor je PC-spot, uređaj sličan reflektoru s Fresnelovom lećom ali s manjim rasapom svjetla. |
| Koncertna rasvjeta |
 |
Rasvjeta za koncerte, naročito ona za velike rock koncerte, dijeli mnoge sličnosti s kazališnom rasvjetom: statičnog gledaoca, odsustvo montaže i krupnog plana, unaprijed postavljene reflektore i programirane svjetlosne promjene. Posebnom diciplinom je čini težnja efektu i atrakciji te povezanost s glazbom. Koncerti se promatraju s velikih udaljenosti pa su svjetlosni efekti često jedino što gledalac vidi. Zbog toga ova disiplina koristi rasvjetne konstrukcije velikih dimenzija, kao i velik broj reflektora koji omogućuju upadljive svjetlosne promjene. Reflektori u pravilu nisu skriveni od gledatelja, oni su dio predstave. Tradicionalno je osnovni reflektor u ovoj disciplini bio PAR 64, izvor svjetla dovoljno snažan da se probije kroz guste obojene filtere i dovoljno jeftin da se može koristiti u velikim količinama. U novije doba PAR 64 prepušta mjesto automatskim reflektorima. |
| Filmska rasvjeta |
 |
Do gledaoca ne stiže izravno, već posredstvom kamere, što pred ovu disciplinu stavlja tehničke zahtjeve koji je razlikuju od kazališne ili koncertne rasvjete. Kadriranje i montaža preuzimaju dio zadataka koje u kazalištu obavlja rasvjeta, ali se od filmske rasvjete očekuje veći stupanj realističnosti: gledalac ne bi smio biti svjestan da promatra prizor osvijetljen reflektorima. Najvažnija je razlika ipak u tome što se rasvjeta postavlja za pojedinačni kadar, a ne za čitav film odjednom. Reflektori mogu biti znatno bliže glumcima, što omogućava primjenu mekog i postojećeg svjetla. Osnovni reflektor tradicionalno je bio reflektor s Fresnelovom lećom, koji se danas često koristi reflektiran od neke površine ili omekšan difuzijskim materijalom. |
| Televizijska rasvjeta |
 |
Televizijska rasvjeta na mnoge načine ujedinjuje značajke ostalih spomenutih disciplina. Poput filmske rasvjete obraća se kameri a ne izravno ljudskom oku. Kadriranje joj pomaže pri usmjerivanju pažnje gledalaca, ali televizija kao medij izravnog prijenosa i snimanja priredbi koje uključuju publiku zahtjeva postavljanje rasvjete i programiranje svjetlosnih promjena unaprijed za čitavu emisiju, a ne za pojedinačni kadar. Nadalje, žanrovski je vrlo raznolika. Televizijska emisija može biti dio igranog programa i primjenjivati metode srodne filmskoj rasvjeti, dok će glazbene emisije koristiti iskustva koncertne rasvjete. Televizijski dizajner svjetla će se sasvim sigurno naći u prilici osvijetljavati prijenos kazališne predstave ili koncerta, gdje će morati surađivati i razumjeti rad kolege iz drugog medija. Za njega je zato poznavanje ostalih grana scenske rasvjete imperativ. |
|
Kadrovski i tehnološki nekada strogo razdvojene, različite grane scenske rasvjete sve više konvergiraju. PAR 64, reflektor koji su dizajneri koncertne rasvjete počeli primjenjivati sedamdesetih godina danas više nije rijetkost na filmskim snimanjima, čak se proizvodi u HMI inačici pod komercijalnim nazivom Cine-Par. Automatski reflektori, još jedan proizvod glazbene industrije, pronašli su put u kazališne dvorane i filmske studije, pa tako snimatelj Stephen Goldblatt snimajući serijal o Batmanu surađuje sa dizajnerom svjetla Johnom Tedescom pri osvjetljivanju scena u kojima se koriste automatski reflektori. Najpoznatiji primjer je svakako veliki inovator Vittorio Storaro koji se okušao u dizajnu svjetla za kazalište i prema čijoj zamisli talijanska tvrtka DeSisti proizvodi regulator rasvjete namjenjen prvenstveno filmskim snimanjima. |
|
Nastavak:
|
Filmsko i TV snimanje |