Desetljećima osnovni reflektor u filmskim i TV studijima, odlikuje se tvrdim svjetlom, ravnomjernim snopom mekog ruba i dobrim mogućnostima kontrole. Širina snopa se kontrolira pomicanjem žarulje i zrcla prema leći (širenje) i od leće (sužavanje, špicanje ). Dodatno oblikovanje snopa moguće je pomoću vrata ili tubusa koji se umeću u utore na prednjoj strani kućišta. Kontrola svjetla pomoću vrata je vrlo djelotvorna ukoliko je reflektor raširen, a slaba u slučaju suženog reflektora.

Razlog možemo otkriti ukoliko kroz zatamnjeno staklo (panglass) pogledamo u upaljen reflektor. Ukoliko je reflektor raširen, u sredini leće uočavamo svjetlu točku koja predstavlja žarnu nit - izvor svjetla. Točka je malih dimenzija i daje tvrdo svjetlo koje razultira oštrijim sjenama, pa vrata djeluju efikasnije. Sužavanjem reflektora točka se povećava, da bi na kraju prekrila čitavu pvršinu leće. Efektivni izvor svjetla se tako povećao, svjetlo je postalo mekše, a vrata manje djelotvorna.

Ova činjenica se često previđa, jer se sužavanjem snopa intenzitet svjetla pojačava zbog čega promatraču ono djeluje tvrđe, iako je u stvari mekše.

Dijagram prikazuje karakteristike raširenog i suženog svjetlosnog snopa reflektora s Fresnelovom lećom. Donja krivulja se odnosi na rašireni snop, a gornja na suženi. Na obje krivulje su vidljive oznake (kose crtice) na točkama gdje intenzitet svjetla pada na 50% vršnog intenziteta, i druge oznake na 10% vršnog intenziteta.

Kut između centra snopa i točke na kojoj intenzitet svjetla padne na 50% naziva se kut snopa (beam angle ), a kut do točke na kojoj padne na 10% intenziteta naziva se kut polja (field angle ).

Kut snopa je važan za ravnomjerno osvjetljivanje velikih prostora, o čemu će biti riječi nešto kasnije. Kut polja je granica svjetlosnog snopa, jer je intenzitet svjetla manji od 10% vršnog intenziteta praktično zanemariv.

Dijagram nam, međutim, otkriva važan poučak o značajkama svjetlosnog snopa reflektora s Fresnelovom lećom. Dok rešireni snop ima široko područje od oko 40 st. ravnomjernog intenziteta, kod suženog reflektora to nije slučaj. Intenzitet svjetla do kraja suženog snopa naglo pada od središta prema rubovima. Iz toga zaključujemo da sužavanjem reflektora snop postaje znatno neravnomjerniji. To je cijena koju plaćamo za pojačanje intenziteta svjetla.

Vrijednost ove spoznaje nije samo teorijska. Slike prikazuju osobu osvijetljenu raširenim odnosno suženim reflektorom sa Fresnelovom lećom. Uočavamo da se sužavanjem reflektora pojačao intenzitet svjetla, dok se snop suzio i postao neravnomjerniji. Područje ravnomjernog snopa jedva pokriva glavu i ramena. Ukoliko se osoba malo pomakne, izaći će iz snopa.

Dizajner svjetla koji zanemari ovu činjenicu izlaže se riziku, naročito u emisijama gdje sudionici nisu osobe vične televiziji. Ukoliko se nervozni sudionik počne pomicati lijevo desno i naprijed natrag, biti će čas osvijetljen čas neosvijetljen, a dizajner rasvjete neće moći intervenirati. Zato je bolje nedovoljno jak reflektor zamjeniti jačim nego pojačavati intenzitet sužavanjem snopa.

Ako je sužavanje snopa neophodno, treba provjeriti da li se centar snopa nalazi na pravom mjestu, najčešće na glavi osobe koju osvjetljavamo. Ako se centar snopa umjesto na glavi nalazi na pr. na prsima, sužavanjem reflektora ćemo pojačati svjetlo na prsima, ali oslabiti svjetlo na licu. A to je upravo suprotno od onoga što smo željeli postići.

Ponekad želimo ravnomjerno osvijetliti veliki prostor koji nije moguće pokriti snopom jednog reflektora. U tim situacijama postavljamo više reflektora u niz, a snopove usmjeravamo tako da se rubovi kuta snopa susjednih reflektora dodiruju.

Podsjetimo se da je kut snopa točka na kojoj intenzitet svjetla iznosi polovicu ukupnog intenziteta. Ukoliko se u istoj točki susretnu dva snopa sa 50% intenziteta, njihov zbroj će iznositi 100% intenziteta. Na taj način pokrivamo čitav prostor svjetlom istog intenziteta.

Da bi postupak bio uspješan potrebno je pravilno odrediti razmak između reflektora, tako da reflektori koje želimo spojiti osvjetljavaju scenu pod istim kutem.

Dobre mogućnosti kontrole svjetla reflektor s Fresnelovom lećom plaća ne baš visokim stupnjem efikasnosti. Svjetlo žarulje se dijeli na tri dijela: prvi dio prolazi kroz leću izravno, drugi nakon što se reflektirao od zrcala, a treći, na slici označen sivom bojom, uopće ne prolazi kroz leću već ostaje zarobljen u kućištu reflektora. Taj dio predstavlja gubitak.

Gubitci su veći ukoliko je reflektor sužen, jer su tada žarulja i zrcalo udaljeniji od leće.

Što je na filmu i TV Fresnel, u kazalištu je PC spot. Jedina razlika je u tome što PC spot koristi čistu plankonveksnu leću, zbog čega daje snop svjetla oštrijeg ruba i manjeg rasapa. Za kazalište je to bitna karakteristika jer je pri osvjetljivanju sa veće udaljenosti širina snopa jedini način kontrole. Na većim udaljnostima vrata nisu efikasna.

Plankonveksna leća je teža, više se grije i lakše puca. Zbog toga se PC spotovi ne proizvode za snage preko 2 kW.

Ovaj reflektor ima više imena. Nazivaju ga profil spotom zbog mogućnosti profiliranja svjetlosnog snopa noževima i maskama (goboima), elipsoidalom jer koristi eliptično ogledalo, a ponegdje se susreće i tvornički naziv leko.

Radi se o reflektoru sa najvećim mogućnostima oblikovanja svjetlosnog snopa. Žarulja se nalazi u žarištu eliptičnog ogledala koje zrake svjetla prelama kroz drugo žarište. Između žarulje i drugog žarišta nalazi se prostor vrata (eng. gate, ne brkati sa vratima ispred reflektora, eng. barndoors). Prostor vrata ima otvor na gornjoj strani kućišta, tako da se u njega mogu ugurati maske izrezane iz lima koje je zatim moguće projecirati i po želji oštriti ili razoštravati. Pored prostora vrata se nalaze i četiri noža, čelična zaslona kojima je moguće rezati svjetlosni snop znatno efikasnije nego vratima ispred reflektora, i tako oblikovati kvadratične, pravokutne, trokutaste ili romboidne snopove. Optički sustav se sastoji od dvije leće koje se mogu pomicati naprijed-natrag čime se sužava ili širi svjetlosni snop i kontrolira oštrina njegovog ruba.

Kratica PAR znači parabolic aluminised reflector. Žarulja, parabolično ogledalo i leća zataljeni su u zajedničkom staklenom balonu. Rezultat je najefikasnije rasvjetno tijelo u scenskoj rasvjeti, jer praktički nema gubitaka svjetla. Ali sve ima svoju cijenu. Dok je Fresnel svoje mogućnosti kontrole platio smanjenom efikasnošću, PAR reflektori visoku efikasnost plaćaju manjkom kontrole.

Nazivaju se još i sealed beam, u prijevodu zapečaćeni snop. Širina snopa ovisi o leći i određena je u tvornici, naknadne promjene nema. Svjetlo PAR reflektora je u stvari uska i jaka mrlja svjetla prilično neujednačenog snopa.

Primjena PAR reflektora u scenskoj rasvjeti započela je na rock koncertima gdje je potreban uzak i jak snop koji se dobro probija kroz obojene filtere, mala težina koja olakšava montažu, niska cijena koja omogućava velik broj reflektora po produkciji, i relativno slaba žarna nit od 500 ili 1000 W koja se brzo pali i gasi. Filmska i TV rasvjeta su ubrzo prepoznale prednosti ove konstrukcije kada se radi o osvjetljivanju sa velike udaljenosti, tako da se danas PAR reflektori primjenjuju u svim granama scenske rasvjete. PAR reflektori sa HMI žaruljama proizvedeni za filmska i TV snimanja nazivaju se cine-par. Najpoznatiji proizvod te vrste je Arri Sun tvrtke Arri.

U ovim produkcijama PAR reflektori su korišteni kao glavno prednje svjetlo i kao efekti.

Na lijevoj slici snopovi su projecirani u dim, a na desnoj na platnenu pozadinu.

Proizvodi se više vrsta PAR reflektora koji se razlikuju po snazi, širini i obliku snopa, dimenzijama i radnom naponu. Najpoznatiji je PAR 64. Oznaka 64 označava promjer žarulje od šezdestčetiri osmine incha, što je u stvari 20 cm.

PAR 64 se proizvodi u snagama od 500, 1000 i 1500 W, te nekoliko širina i oblika snopa. Donje slike prikazuju snopove triju najčešćih modela.

S lijeva na desno:

• CP60 - Very Narrow Spot (VNS) - 12 x 6 st.
• CP61 - Narrow Spot (NS) - 13 x 10 st.
• CP62 - Wide Flood (WF) - 25 x 14 st

PAR 64 nema snop kružnog, već izduženog oblika. Žarulja se može okretati unutar kućišta, tako da izduženi snop može biti vodoravan, okomit ili dijagonalan. Budući da vrata na ovom reflektoru nemaju nikakvog učinka, rotiranje snopa je jedina mogućnost kontrole. Ukoliko na pr. osvjetljavamo pozornicu, snopove ćemo postaviti vodoravno kako bi što manje svjetla palo na pozadinu.

Na gornjoj tablici oznaka CP znači da se radi o reflektoru od 1000W radnog napona 220 V, slijedi opis širine snopa (very narrow spot = vrlo uski spot), i na kraju je navedena horizontalna i vertikalna širina snopa u stupnjevima.

Za konstrukciju ovog reflektora Dedo Weigart je 1991. godine nagrađen Oscarom  za tehnička dostignuća. Oscar  je dodijeljen za izuzetnu optičku efikasnost u čitavom rasponu širine snopa od raširenog do suženog, s izvrsnom ujednačenošću polja.

Tajna uspjeha je u malim dimenzijama žarulje koje su omogućile inovativan optički dizajn. Između žarulje i prednje (plankonveksne) leće je umetnuta još jedna, tzv. meniskus  leća, koje nema u Fresnelovom reflektoru. Ta leća prikuplja dio svjetla koje se kod Fresnela gubi u kućištu i povećava efikasnost reflektora.

Lijevi dijagram pokazuje da je raspon intenziteta između suženog i raširenog snopa 23 :1, naspram otprilike 7 : 1 kod reflektora s Fresnelovom lećom. Ravnomjernost snopa je također vidljiva.

Na žalost, ova konstrukcija je ograničena na žarulje malih dimenzija, a time i male snage. Dedolight koristi niskonaponske žarulje snage 150 W.