Po kvaliteti svjetlo može biti tvrdo i meko. Razlikujemo ih po karakteru sjene.

Lijeva slika je osvijetljena tvrdim sunčevim svjetlom: sjene su oštre i jasno prate oblik predmeta. Desna slika je osvijetljena mekim svjetlom: sjene su rasplinute, meke, samo ovlašno prate oblik predmeta, a ukupni kontrast slike je manji.

Kvaliteta svjetla zavisi o veličini izvora svjetla. Što je izvor svjetla manji, svjetlo je tvrđe. Što je izvor svjetla veći, svjetlo je mekše.

Na slikama vidimo objašnjenje ove pojave. Kugla baca sjenu na zid. Na gornjoj slici je osvijetljena manjim, a na donoj većim izvorom. Tamno siva boja označava područje potpune sjene, na koje nije palo nikakvo svjetlo. Svjetlije siva boja označava područje polusjene: neke zrake svjetla uspijevaju osvijetliti to područje, a neke ne.

Što je izvor svjetla veći, više zraka uspjeva zaobići prepreku, zbog čega je područje polusjene šire, a svjetlo mekše.

Po oblačnom danu oblaci preuzimaju od sunca ulogu izvora svjetla. Gledajući sa zemlje, oblaci su veći izvor, a Sunce manji. Po oblačnom danu je svjetlo meko, a po sunčanom tvrdo.

Idealno tvrdo svjetlo bi davao izvor svjetla beskonačno malih dimenzija, točkasti izvor.

Takav izvor, naravno, ne postoji. U praksi točkastim izvorom smatramo svaki dovoljno malen izvor svjetla.

Kvaliteta svjetla zavisi i o udaljenosti izvora. Što je izvor udaljeniji, postaje relativno manji, i obratno. Na slikama lijevo udaljeniji izvor iste veličine daje tvrđe svjetlo.

Zbog velike udaljenosti Sunce možemo smatrati točkastim izvorom svjetla, iako je u stvarnosti ogromno.

Na slikama desno izvor je jednako velik i na istoj udaljenosti, ali predmet koji baca sjenu mijenja udaljenost. Što je predmet koji baca sjenu udaljeniji od izvora i bliži površini na koju sjena pada, sjena je tvrđa i oštrija.

Kontrolirati svjetlo znači ograničiti njegovo rasprostiranje, ostaviti neke dijelove scene u mraku. U tom smislu je svjetlo na lijevoj slici kontrolirano, a na desnoj nije.

Lijeva slika je osvijetljena tvrdim, a desna mekim svjetlom.

Rasprostiranje svjetla se ograničava postavljanjem prepreka (vrata na reflektoru, na pimjer).

Budući da meko svjetlo lakše zaobilazi prepreke, teže ga je kontrolirati

Kadar iz filma Malteški soko režisera Johna Houstona i snimatelja Arthura Edesona osvijetljen je tvrdim svjetlom, koje je i inače karakteristično za doba crno-bijelog filma. Pojavom filma u boji mnogi snimatelji počinju koristiti meko svjetlo, kojim je osvijetljen kadar iz filma Krici i šaputanja režisera Ingmara Bergmana i snimatelja Svena Nynkvista.

U crno-bijelom filmu je modeliranje prostora svjetlom i sjenom bilo glavno sredstvo za odvajanje planova, usmjeravanje pažnje i stvaranje ugođaja. Tvrdo svjetlo, sa boljim mogućnostima kontrole i jasno definiranim sjenama pogodovalo je tom pristupu. Dinamika slike stvarana je kontrastom svjetla.

U slučaju filma u boji dinamika slike može se temeljiti i na kontrastu boje. Kontrast crvene i bijele u kadru lijevo djeluje snažno i čisto upravo zahvaljujući tome što je kadar osvijetljen mekim svjetlom.

Suvremeni snimatelji koriste i tvrdo i meko svjetlo, u skladu sa vizualnim stilom koji su izabrali za pojedini film.

Pravilno primjenjene, obje kvalitete svjetla daju kvalitetna i zanimljiva rješenja, različitih ugođaja.

Svjetlo kakvo vidimo na slici Mljekarica flamanskog slikara Vermeera na posebnoj je cijeni među snimateljima. Ujedinjuje najbolje odlike tvrdog i mekog svjetla: jasan smjer iz kojeg dolazi, relativno visok kontrast i mekoću sjene. Radi se svakako o mekom svjetlu, koje je za razliku od na pr. difuznog svjetla oblačnog dana ipak usmjereno: usmjereno meko svjetlo.

Na slici desno vidimo jedan od načina dobivanja flamanskog svjetla: flamanski prozor. Tvrdo svjetlo se propušta kroz okvir sa difuzijskim materijalom koji preuzima ulogu velikog, a ipak ograničenog i usmjerenog izvora svjetla.

Na slikama vidimo tri pristupa osvjetljivanju dnevnog interijera:

• Kadar iz Malteškog sokola prikazuje dnevni interijer osvijetljen tvrdim svjetlom. Tvrdo dnevno svjetlo asocira na sunce, što potvrđuju i sjene na zidu. Ali šta ako se scena odigrava po oblačnom danu, ili u podne kada sunčeve zrake ne prodiru tako duboko u interijer?
• Kadar iz TV serije Cosby Show također prikazuje dnevni interijer, osvijetljen općim mekim svjetlom. Vidimo i prozor, pretpostavljeni izvor svjetla, koji djeluje neuvjerljivo jer osjećamo da prostor nije osvijetljen svjetlom koje bi došlo kroz prozor.
• Na kraju vidimo scenu iz filma Rondo  režisera Zvonimira Berkovića i snimatelja Tomislava Pintera. Osvijetljena je flamanskim svjetlom, i tako je izbjegla obje zamke. Onu da sunce mora prodrijeti u svaki interijer, i drugu da ne postoji jasan smjer svjetla koji bi upućivao na postojanje realističnog izvora.