Nazivaju ih i još i pokretnim reflektorima (moving lights), a ponegdje se može susresti i izraz inteligentni reflektori. Svjetsku premijeru su doživjeli 1981. godine u Barceloni, na koncertu grupe Genesis. Ostalo je zabilježeno da su se snopovi svjetla povremeno pomicali lijevo-desno i gore-dolje, uz ovacije oduševljene publike. Iste godine je u prodaju pušten prvi IBM PC.

Automatski reflektori su proizvod informatičke ere. Usmjeravanje, sužavanje i širenje snopa, bojenje, i sve ostale radnje koje je kod klasičnih reflektora potrebno obavljati ručno automatski reflektori obavljaju preko DMX 512 ili sličnih protokola. Sve postavljene parametre je moguće zapamtiti i u bilo kojem tenutku ponovno pozvati. Zahvaljujući raznolikosti svojih funkcija jedan automatski reflektor može zamijeniti i desetak klasičnih, a uz to može stvari koje klasični ne može, poput pokreta i neprimjetnih pretapanja boje.

U početku su doživljavani kao specijalni efekt primjeren disco klubovima i rock koncertima. Danas je izvjesno da su ozbiljan alat koji se, kao i svaki drugi, može upotrebljavati na razne načine.To dokazuje i njihova primjena u tako različitim produkcijama kao što su Eurosong, Dodjela nagrade Oscar i film Batman i Robin.

Prema optičkoj konstrukciji postoje dvije vrste automatskih reflektora, spot i wash. Prvi su proizašli iz profil spota, a drugi dijelom iz PAR 64 a dijelom iz reflektora sa Fresnelovom lećom.

Prema načinu izvođenja pokreta dijele se na reflektore sa pokretnim ogledalom i na one sa pokretnom glavom.

Automatski reflektori sa pokretnim ogledalom nazivaju se još i scaneri. Ime se ponekad pogrešno koristi za sve automatske reflektore. Po konstrukciji su profil spotovi i daju relativno uski snop svjetla. Lagano ogledalo omogućava brze pokrete.

Veliki su i nezgodni za montažu, zbog čega polako prepušataju mjesto automatskim reflektorima sa pokretnom glavom.

Proizvode se i u spot i u wash verziji. Spot verzija je poput scanera izvedena iz profil spota.

Wash verzije najčešće imaju Fresnelovu leću i namijenjene su suptilnijim efektima. Ne projeciraju goboe, ali imaju odlične kolorističke mogućnosti. Snop svjetla im je širi, ali konrola širine snopa je za sada moguća samo promjenom leće.

Obavezne (koje imaju svi automatski reflektori):

• Pan (horizintalni pokret)
• Tilt (vertikalni pokret)
• Boja
• Gobo (za spot reflektore)
• Dimmer - strobo

Opcionalne:

• CMY miješanje boja
• Prizma
• Iris
• Zoom
• Fokus
• Frost
• Noževi

da navedemo samo neke.

Pokret je najuočljivija značajka po kojoj se automatski reflektori razlikuju od klasičnih, i mnogi poistovjećuju vidljivi pokret sa automatskim reflektorima.

Nakon početnog oduševljenja pokretom dizajneri svjetla danas primjenjuju automatske raflektore manje agresivno. Pokreti su ili rijetki kako bi dobili na važnosti, ili se izvode sa ugašenim svjetlom tako da se reflektori neprimjetno pojave na novoj poziciji.

Osim boja za kolorističke efekte većina automatskih reflektora danas ima i korekcijske filtere koji spuštaju temperaturu boje HMI žarulje na 3200K, kako bi se automatski reflektori mogli koristiti pomiješani sa klasičnom rasvjetom i osvjetljivati izvođače.

Ukoliko je svjetlo upaljeno, prijelaz između boja je vidljiv, naročito ako se promjena ne izvodi među susjednim nego udaljenim bojama. Gašenje svjetla za vrijeme promjene boja rješava problem, ali je nepraktično.

Goboi mogu biti statični ili rotirati oko vlastite osi, čime se postiže dojam mirnog i neagresivnog pokreta, naročito pogodnog za glazbu sporijeg ritma.

Kao i kod kotača sa bojama, promjena goboa uz upaljeno svjetlo je vidljiva i može djelovati neuredno.

Gobo je moćno sredstvo likovnog izraza ali ga treba primjenjivati oprezno i s mjerom. Ukoliko nije u skladu sa scenografijom može djelovati kao strano tijelo u slici.

Odabir goboa je jedan od važnijih zadataka dizajnera svjetla.

Miješanjem cijana, magente i žute, suptraktivnih primara, moguće je dobiti gotovo svaku boju. Princip je primjenjen u mnogim automatskim reflektorima i omogućuje neprimjetne prijelaze iz boje u boju čime rješava problem vidljivih promjena prisutan kod kotača s bojama, a osim toga broj boja nije ograničen.

Dva načina sužavanja i širenja svjetlosnog snopa.

Iris sužava snop mehanički, smanjujući otvor kroz koji prolazi svjetlo, a intenzitet ostavlja manje više istim.Zoom je sličan špicanju reflektora. Sužavanjem koncentrira svjetlo na manju površinu i pojačava mu intenzitet. Širenjem čini obratno.

Raspon zooma je ograničen, dok iris može suziti snop u točku.

Ovo nisu sve funkcije koje se susreću u automatskim reflektorima. Kao u svim sferama visoke tehnologije konkurencija je jaka, i proizvođači se natječu u dodavanju novih funkcija.

Upravljanje svakom funkcijom zahtjeva barem jedan kontrolni kanal. Četiri noža, na pr. traže čak 8 kontrolnih kanala, svaki po dva. Svaka nova generacija automatskih reflektora ima sve veći broj kanala, što zahtjeva i nove regulatore većih mogućnosti.